Sremuš je 1992. godine proglašen svjetskom ljekovitom biljkom godine.
Internet stranice i društvene mreže su pune lažnih priloga i praznih obećanja o svemoćnim receptima i magičnim biljkama koje liječe sve i svašta, i to u roku od samo nekoliko dana.
Evo jedne nase lijepe i ljekovite biljke koja efektno pomaže kod tačno određenih problema. Nije čudotvorna. Neće ubiti ćelije raka za 45 minuta i nece lijeciti sve bolesti ovoga svijeta. Ova biljka koja se zove Sremuš, divlji bijeli ili medvjeđi luk /Allium ursinum/ može se naći u gotovo svim dijelovima Evrope i Sjeverne Amerike.
Sremuš efektno snižava krvni pritisak. Naučno dokazano popravlja krvnu sliku, regulise holesterol i trigliceride i snižava šecer u krvi. Snažan je antioksidant i generalno jača imuni sistem. Ljekovita sumporna jedinjenja koja se nalaze u Sremusu imaju i antimikrobska djelovanja pa se koristi i kod infekcija probavnog, respiratornog i urinarnog trakta.
Postoji još nekoliko indikacija gdje sremuš može efikasno pomoći, ali ako ih sada budem nabrajao bojim se da ne uđemo u kategoriju takozvanih nepostojećih, magičnih biljki.
Od svih biljki koje poznajem, a broj je poprilično veliki, sremuš se sigurno najviše približio epitetu SUPER biljke. Ovo nije samo moje mišljenje. Sremuš je 1992. godine proglašen svjetskom biljkom godine od Asociacije za zastitu i istraživanja evropskih medicinskih biljki. (Association for the Protection and Research on European Medicinal Plants).
Indikacije koje sam naveo nisu rezultat “rakla-kazala” već naučno dokazane činjenice velikog broja univerziteta i kliničkih ispitivanja. Još jedna divna osobina sremuša je da je super ukusan i nije ga teško koristiti. Sremuš je bliski rodjak svima poznatog bijelog luka, te ga često zovu i divlji bijeli luk. Specifična molekularna struktura enzima i ljekovitih sumpornih jedinjenja daje sremušu i par desetina puta jaća djelovanja od bijelog luka, sa mnogo blažim ukusom i nama karakterističnim mirisom.
Korištenje bijelog luka, koliko god da je preporučljivo I korisno daje nam neugodan zadah i lučenje neprijatnih mirisa kroz kožu i do par dana poslije konzumiranja. Ovo na žalost sprečava mnoge da ga koriste zbog društvenih i poslovnih razloga.
Korišćenjem sremuša u ljekovite i kulinarske svrhe.
Sremuš, kao što sam već rekao mnogo snažnija djelovanja od bijelog luka dobijamo istu kulinarsku pikantnu aromu u malo blažoj formi koja nema dugoročne neugodno mirisne posljedice poslije probave.
Može se koristiti svijež kao salata ili dodatak drugim salatama. Ovo je najbolja varijanta korištenja zbog zdravstvenih beneficija.
Dat će i dodatnu aromu bijelog luka i supama i varivima.
Sremuš u dosta slučajeva u kulinarstvu može zamjeniti bijeli luk, ali neugodan dah i lučenje istog mirisa kroz kožu će trajati samo nekoliko sati. Molekularna struktura alicina iz sremuša se razlikuje od alicina iz bijelog luka i jetra ga brže i bolje prerađuje i šalje u dijelove organizma gdje je najviše potreban.
O ljekovitim dejstvima sremuš biljke već smo ranije pisali u ovom tekstu.
Postavlja se pitanje ima li ova superiorna biljka ikakve negativene epitete??? Na žalost ima.
Pod broj jedan krenut cemo za zdravstvenim negativnostima. Toliko je efektan u snižavanju krvnog pritiska da je osobama koje ga imaju potreban izvestan period prilagođavanja. Tek nakon 2-3 nedelje konzumacije, dolazi do stabilizacije krvnog pritiska. Druga negativna osobina sremuša je da se ne može skladištiti i ostavljati za kasnije ako zelimo maksimalne zdravstvene beneficije. Čak i sviježe ubrani listovi izgube većinu korisnih ljekovitih jedinjenja poslije nekoliko sati čak i kad su pravilno skladišteni u hladnjaku. Listovi će izgledati svježi i zdravi i poslije nekoliko dana od branja.
Kulinarske osobine će ostati iste i mogu se korititi kao divan ukusan dodatak salatima i varivima. Da ne bude zabune, nije sve izgubljeno, čak i poslije nekoliko dana listovi sremuša zadržavaju vitamin c (oko 750 mg) i imaju drugih ljekovitih svojstava, ali to je daleko od onih koje dobijete ako ga koritite neposredno poslije branja. Međutim, adenozin (koji reguliše visok krvni pritisak) i alicin (najjači antimikrobni element u prirodi) nestaju vrlo brzo nakon izlaganja kiseoniku posle berbe.
Još jedna negativnost je da se sremuš u prirodi može naći samo početkom proljeća i to u rasponu od samo dvadesetak dana od izbijanja prvih listova.
Visok pritisak, anemija, holesterol, trigliceridi, dijabetes i ostali ranije navedeni problemi ne prate nas samo početkom proljeća. Kako onda koristiti sva ova lijepa ljekovita svojstva sremuša tokom cijele godine?
Sušenje ne pomaže. Zamrzavanje će zadržati samo mali dio ljekovtih vrijednosti, te bi nam trebali zamrzivači veličine prosječne spavaće sobe da čuvamo dovoljne količine do sljedećeg proljeća.
Pravilno pripremljena tinktura sremuša je jedino adekvatno rješenje. Da bi zadržao sva ljekovita svojstva tinktura sremuša se ne može pripremiti na isti način kao i ostale tinkture. Potreban je specifičan proces kod koga od branja do prvog procesiranja prodje samo nekoliko sekundi. Ramslin kapi od sremuša se proizvode baš ovom tehnologijom. Ja već godinama pratim efekte Ramslin biljih kapi, ne samo na svojim pacijentima, već sam i ljubaznošću Manufakture Ljubisavljević dobio pristup i rezultatima njihovih kliničkih istraživanja i dokumentaciji kvaliteta proizvoda koji se prodaje u apotekma Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Makedonije, Norveške, Slovenije i u još nekim državama zapadne Evrope.
izvor:stil
Nema komentara:
Objavi komentar