Profesor Đurica Popović, direktor Instituta za Pečurke možda jedini za sada na planeti, uspjeo da stvori pečurku Cordiceps Sinensis, van njenog prirodnog staništa – Himalaja. Definitivno je ova pečurka nešto najljekovitije što je priroda stvorila, najači je prirodni antibiotik na svetu, ( 1kg košta do 50 000 eura ) i što je zanimljivo veoma je mala i raste iz glave insekta. Više od 20 godina, Đurica Popović, diplomirani biolog-geneticar, jedan je od uspješnih članova naučnog tima SANU (Srpske akademije nauka). Tragajući za najdeljotvornijim pečurkama koje bi se mogle primjeniti u proizvodnji preparata protiv zdravstvenih problema, naš sagovornik je sa svojim timom došao do velikog otkrića: uspjeo je da uzgoji veoma skupocenu gljivu Cordyceps Sinensis koja uspjeva na području Nepala i Tibeta. Sve najveće svjetske medicinske ustanove su potvrdile njenu ogromnu ljekovitost. Veoma je neobično kako ova gljiva raste. Naime, razvija se iz jedne vrste gusjenice ili mrava koji progutaju njenu sporu, i zbog velike količine proteina iz utrobe insekta izraste Kordiceps.
U početku je biolog genetičar Đurica Popović gajio šampinjone, od micelijuma, substrata, do gotovog proizvoda, prvenstveno u komercijalne svrhe, a onda se okrenuo istraživanjma koja su mu u svijetu donijela priznanja – neobičnim i veoma ljekovitim pečurkama. – Pridružilo mi se nekoliko kolega, i formirali smo tim. Došli smo do saznanja da su šampinjoni nezdrav proizvod, jer se mora primjeniti hemija da bi ostali bijeli. Tada smo se medju prvima u Jugoslaviji usmjerili na proizvodnju daleko zdravijih bukovača i dobili zadovoljavajuće prinose bez hemije. Tražili smo način da uzgajamo neke gljive koje se uopšte ne gaje na ovim prostorima, pa ni u ovom dijelu svijeta. Započeli smo, najprije, sa smrčkom, koji se u svijetu uzgaja u strogo kontrolisanim uslovima, u laboratorijama, i uspjeli u tome. Smrčak ima izuzetno ljekovita svojstva – osam aminokiselina koje su relativno rijetke i koje ljudski organizam ne sintetiše. Osim toga, veoma je ukusan. Sljedeći potez bio je – gajenje vrganja, vrste gljiva koja raste u simbiozi za travama. Uspjeo je da se napravi micelija i da se ubrza rast ove pečurke gdje je nema dovoljno, kao što je, recimo – Obedska bara. Istraživali su i njegova ljekovita svojstva, a onda je naš sagovornik došao na ideju da osnuje Institut za pečurke, gdje bi se obavljali eksperimenti sa ljekovitim supstancama gljiva, ali i nekih zanimljivih biljaka. “Obezbjedio sam visokostručni kadar, a državne ustanove – Institut nuklearnih nauka Vinča, instituti na Torlaku, dali su svoje laboratorije.
Mogućnost istraživanja i izvodjenja eksperimenata u laboratoriji omogućila je da proširim asortiman gljiva koje istražujemo. Tako smo se počeli baviti tartufom, izuzetno skupom, ali isto tako ljekovitom vrstom zbog velike količine sadržaja aminokiselina. Rusi zastupaju liječenje aminokiselinama, jer su jedine supstance koje mogu da produ kroz sve ćelijske membrane. Istaživanja su pokazala da tartuf, u sadejstvu sa nekim biljkama iz Polinezije, može da napravi 22 aminokiseline, koliko ih ukupno i ima, što govori o dragocjenosti ove gljive po zdravlje. Takodje, gajimo i šitake, koja je za mene carica medju egzoticnim gljivama zbog svojih mnogostrukih ljekovitih svojstava“ Vremenom on je i kordiceps sinensis, umjesto iz glave insekta, uspjeo da uzgoji na sasvim originalan način – na žitnoj garki kukuruza “Inficirao sam kukuruz bolešcu koja se zove garka, u odredjenom periodu rasta tretirao sam je zmijskim otrovom, i iz toga je izrastao Kordyceps. Važno je reći da se to može postići samo na jednoj vrsti kukuruza – peruanskom, koji ima 40 odsto polisaharida.“ Ova gljiva je najjači prirodni antibiotik na svijetu koji neutrališe toksine, podstiče regeneraciju ćelija i ima snažno antitumorno dejstvo. Stavljamo je u proizvode – šest preparata koje smo sertifikovali, a u kojima su sadržane još neke medicinske gljive snažnih ljekovitih svojstava. Vrijednost Kordicepsa ne uračunavamo, jer bi onda preparati bili preskupi. Preparati su potpuno prirodni, bez hemije i kontraindikacija. Zahvaljujući tome što su sve pečurke koje sačinjavaju preparate proizvedene u Srbiji – njihova ljekovita svojstva se maksimalno usvajaju, jer ljudsko tijelo posjeduje receptore koji najbolje prepoznaju samo autohtone vrste (koje rastu na istom podneblju gdje i onaj ko ih koristi).
Izvor: kurir.rs/alternativnamedicina.rs
Nema komentara:
Objavi komentar